DONJA DUBRAVA



O najstarijim razdobljima povijesti današnjega zagrebačkog područja, pa tako i područja Donje Dubrave, svjedoče raznoliki arheološko-povijesni nalazi iz prapovijesnih i ilirsko-keltskih vremena.

U kasnoantičko doba, u prvim stoljećima poslije Krista, dok se nalazilo pod rimskom vlašću, to su područje nastanjivali Varciani, jedno od novoformiranih plemena toga vremena. Jugoistočno od današnjega grada Zagreba, nedaleko od Donje Dubrave, na lokaciji sadašnjega Šćitarjeva, punim se gradskim životom razvijala Andautonija, rimski municipij (grad sa samostalnom upravom) sagrađen po tipičnom obrascu rimske urbane arhitekture, a upravna nadležnost koja se prostirala i nad današnjim područjem Donje Dubrave. Stoga nije nikakvo čudo da je prigodom istraživanja terena u Donjoj Dubravi otkriveno i proučeno više arheoloških lokaliteta s nalazima ostataka života iz rimskog razdoblja. U Trnavi Resničkoj hrvatski je političar, književnik i povjesničar Ivan Kukuljević pl. Sakcinski, obavljajući prva arheološka iskapanja u Zagrebu, pronašao temelje rimskih građevina (1873.), a kako su se na tom mjestu križale ceste – od kamenoloma u Črnoj vodi (kod Markuševca) u pravcu Šćitarjeva i od Podsuseda i Stenjevca preko zagrebačkog područja do Bratovštine (današnja Vukomerečka cesta) i dalje prema istoku – čini se da je tu bio mansio, odmorište za putnike. Iste je godine otkopao i jedan tumul (zemljani ovalni humak – grob) noričko-panonskog tipa. U tom je naselju također pronađeno i brončano poprsje mladića iz 3. st. Na lokalitetu Dubrava – Remiza (prigodom gradnje novoga tramvajskog spremišta 1979.) pronađeni su ostaci spomenute rimske ceste koja je vodila od Črne vode prema Bratovštini i dalje prema Šćitarjevu i savskim pristaništima, a na mjestu današnje Auto-kuće Baotić otkopan je grob iz ranocarskog razdoblja (1-2. st.).

U 7. st., u vrijeme naleta barbarskih plemena, zajedno s propašću rimske vlasti nestaje i Andautonija i njeno značenje u ovim krajevima, a počinje naseljavanje Hrvata. Prva stalna hrvatska naselja na ovom prostoru nastaju u 10. stoljeću.

Sve do 13. st. područje Donje Dubrave potpadalo je pod CASTRUM ZAGRABIENSE, tj. Gradec. Od tog se vremena već spominju imena nekih današnjih naselja, a donedavnih sela kao što su Čulinec, Resnička Trnava, Resnički Gaj i Retkovec, u kojima su živjeli kmetovi zagrebačkog biskupa, Kaptola i kanonika. Osim uobičajenih seljačkih poslova i ispunjavanja kmetskih obveza, obavljali su i radove na osiguravanju od savskih poplava.

Naselje Dubrava nastaje na prostoru njegova današnjeg šireg središnjeg dijela (sjeverno i južno od ulice Dubrava) koji je bio nenastanjen i obrastao šumom – a kako se hrast nazivalo i dub, odatle kasnijem naselju i ime. Tu sve do četrdesetih godina 19. st. nema niti jednog stanovnika. Tada počinje raskršivanje i nastanjivanje Dubrave koja se prvi put nalazi na popisu naselja 1842. sa svega devet stanovnika u tri kuće, a 1862. iskršen je i pretvoren u oranice, livade i pašnjake znatan dio toga prostora (sjeverno i južno od glavne ceste uzduž potoka Štefanovca i Trnave), od kojega najveći dio pripada posjedu zagrebačkog Kaptola, a manji drže seljaci iz obližnjih sela. Južno, u Donjoj Dubravi, tada nema još niti jedne kuće. Tijekom druge polovice 19. st. broj stanovnika Dubrave lagano se povećava na 15-25.

U 19. st. čitavo je područje Donje Dubrave pripadalo općini Resnik. U Resniku je bilo i sjedište župe i osnovna škola.

Zemlja je tijekom 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća postala individualno vlasništvo seljaka (kao posljedica raspadanja feudalno-kmetskih odnosa, kupovinama i agrarnom reformom). Sela se postupno šire, povećava se broj stanovnika, a drvene se kuće polako zamjenjuju zidanima.

Pred II. svjetski rat oblikuje se i širi, u njegovu današnjem jugozapadnom dijelu, novo naselje Dubrava koje se ubrzano pretvara u središte prema kojem gravitiraju sva okolna sela. Zagrebački Kaptol u Donjoj Dubravi provodi parcelaciju svoga posjeda koja se ovdje ne odvija u toj mjeri pravilno kao u Gornjoj Dubravi. Parcele prodaje privatnim vlasnicima, a prve kuće na njima podižu se tek 1937. U to se vrijeme formira i uređuje glavna ulica. Četrdesetih se godina gradi, prema regulatornoj osnovi, željezničarsko naselje (današnja Slavonska ulica – između Vukovarske i Osječke). Tek se uvođenjem tramvaja Dubrava jače povezuje s gradom.

Nakon II. svjetskog rata slijedi ubrzana gradnja, a osnovnu fizionomiju naselju određuje gradnja privatnih obiteljskih kuća.

Neposredno nakon rata na području današnje četvrti Donja Dubrava djeluju mjesni narodni odbori Čulinečka Dubrava, Resnički Gaj i Zagrebačka Dubrava. Potkraj 1947. područje MNO Zagrebačka Dubrava, koje svojim većim dijelom obuhvaća prostor Gradske četvrti Gornja Dubrava, pripojeno je Gradu Zagrebu, odnosno tadašnjem III. rajonu Maksimir. Dvije godine kasnije u sastav Grada ulaze i dijelovi područja mjesnih narodnih odbora Čulinečka Dubrava i Resnički Gaj. Od 1952. cijelo područje Donje Dubrave, zajedno s južnim dijelom Gornje Dubrave, pripada perifernoj gradskoj općini Dubrava. Godine 1955. osnovana je Općina Zagrebačka Dubrava za cijelo područje obiju današnjih susjednih četvrti te naselje Resnik koje je danas u sastavu Gradske četvrti Peščenica - Žitnjak. Ta je općina 1962. pripojena Općini Maksimir koja se, pak, 1967. spaja s drugim zagrebačkim općinama, čime Grad preuzima ulogu općine. Prigodom ponovnog osnivanja općina u gradu Zagrebu, 1974., područje Donje Dubrave ulazi u sastav Općine Dubrava koja se proteže praktički u istim granicama kao i Općina Zagrebačka Dubrava iz 1955., ali sada bez naselja Resnik. Općina Dubrava u tom obliku postoji do ukidanja općina u Gradu Zagrebu 31. prosinca 1990.

Do 1994. na području Donje Dubrave bilo je devet mjesnih zajednica: Čulinec, Donja Dubrava, “Ivan Mažuranić”, Novi Retkovec, Resnički Gaj, Poljanice, Stari Retkovec, “30. svibnja 1990.” i Trnava. Dijelovi područja bivših mjesnih zajednica Poljanice i Stari Retkovec, sjeverno od ulice Dubrava, danas su u sastavu Gradske četvrti Gornja Dubrava. Gradskoj četvrti Donja Dubrava pripada i manji dio bivše Mjesne zajednice Maksimirska naselja (istočna strana Mandlove ulice).





GORNJA DUBRAVA


Naselje Dubrava (danas najnapučeniji dio četvrti) u pisanim se dokumentima prvi put spominje 1842. kada u njemu živi samo devet stanovnika. Tijekom cijele druge polovice 19. stoljeća broj žitelja toga naselja nije bio veći od 25. Intenzivnije naseljavanje toga područja potaknuto je tridesetih godina prošloga stoljeća poznatom Janekovićevom parcelacijom nešto više od 200 jutara zemljišta na prostoru između današnje ulice Dubrava, Avenije Gojka Šuška, Oporovečke i Grižanske ulice. Tadašnji je zagrebački tisak tu parcelaciju i nastajanje novog naselja "Dubravnik" popratio sljedećim riječima: "Predstoje svi uvjeti da Dubravnik kraj Zagreba postane najljepše, najpravilnije i najzdravije naselje naše periferije, odnosno novoga grada, čija budućnost leži na istoku."

Novo se naselje prvih godina gradi vrlo sporo jer u to doba na tom prostoru još nema nikakve komunalne infrastrukture. (Tek 1935. samo neznatni dio Dubrave dobiva električnu rasvjetu.) Rast se naselja ubrzava nakon II. svjetskog rata, čemu je bitno pridonijela gradnja tramvajske pruge od Maksimira do Dubrave. Godine 1949. započela je gradnja Studentskoga grada. Istodobno se gradi i sve više malih obiteljskih kuća. Tih je godina sagrađena i Pionirska željeznica koja je, pružajući se dolinom potoka Trnava od Studentskoga grada do Slanovca i susjedne Markuševačke Trnave, povezivala dio podsljemenskih naselja s novonastajućim središtem toga prostora.

Za razliku od užeg područja Dubrave, ako je suditi prema skromnim arheološkim nalazima, dijelovi podsljemenskog područja današnje gradske četvrti bili su nastanjeni već na početku naše ere. U pisanim dokumentima iz 13. i 14. stoljeća po prvi se put spominju najstarija naselja na tom prostoru, smještena na crkvenom posjedu: Čučerje (1201.), Oporovec (1217.), Branovec, Žugovec, Dankovec, Jalševec (1328.), Miroševec, Novaki i Novoselec (1334.). Granešina se spominje u 16. stoljeću, a tijekom 17. i 18. stoljeća još i Medvedski breg, Slanovec i Trstenik. U 19. stoljeću cijelo je to područje bilo administrativno podijeljeno na dvije općine koje su pripadale Kotaru Zagreb. Sjedišta tih općina, ujedno i župa, bila su Čučerje i Granešina. Prema sadržaju katastarske mape iz 1862. to su tada još bila sela i zaseoci s ne više od po nekoliko desetaka stambenih, mahom drvenih zgrada. Tako je selo Čučerje u to vrijeme imalo zidanu crkvu i školu, još četiri zidane zgrade i trideset gospodarstava razasutih po brežuljcima. Granešina pak tada ima dvadesetak stambenih zgrada, od kojih su samo tri zidane. U svim selima i zaseocima toga prostora 1869. živjelo je 3.600, a 1931. (u vrijeme nastajanja naselja Dubrava) – 6.600 stanovnika.

Godine 1971. ukupan broj stanovnika na području današnje Gornje Dubrave već je dosegao približno polovicu sadašnjega. No, za razliku od ne tako davna vremena prije toga, sada već tri četvrtine građana stanuje na užem prostoru Dubrave, a ukupno pučanstvo podsljemenskih naselja još ne doseže 8.000. Iznimno intenzivno naseljavanje na ovo područje ljudi, praktički sa cijelog prostora bivše Jugoslavije, nastavlja se sve do danas.

Iako je Gornja Dubrava oduvijek bila ponajprije rezidencijalna četvrt ili “spavaonica”, tijekom druge polovice prošloga stoljeća pročula se i po karakteristi?nim gospodarskim aktivnostima. U Studentskom je gradu nekoliko desetljeća radila Tvornica autobusa Zagreb, a koji kilometar zapadnije još i danas rade glasoviti Jadran-film i Croatia records (nekadašnji Jugoton). U Dubravi tradicionalno jako privatno poduzetništvo, posebice u trgovini i uslugama, u najnovije vrijeme doživljava izrazitu ekspanziju.

Na današnjem području Gradske četvrti Gornja Dubrava do 1994. je postojalo 17 mjesnih zajednica: Branovec-Jalševec, Čučerje, Dankovec, Dubec, Dubrava-Središte, Gornja Dubrava, Granešina, Granešinski Novaki, Klaka, Miroševec, Novoselec, Oporovec, Poljanice, Stari Retkovec, Studentski grad, Trnovčica i Zeleni brijeg. Dijelovi područja bivših mjesnih zajednica Poljanice i Stari Retkovec, južno od ulice Dubrava, pripadaju Gradskoj četvrti Donja Dubrava, dok Gradska četvrt Gornja Dubrava obuhvaća i manje dijelove nekadašnjih Mjesnih zajednica Maksimirska naselja (dio Avenije Gojka Šuška) i Markuševec (dio ulice Štefanovec).

Prije II. svjetskog rata naselje Dubrava administrativno je pripadalo općini Sesvete. Nakon rata na području današnje gradske četvrti Gornja Dubrava, osim područja Dupca, djeluju mjesni narodni odbori Čučerje, Degidovec, Granešina, Miroševec i Zagrebačka Dubrava, svi u sastavu Kotara Zagreb. Područje kasnije mjesne zajednice Dubec tada pripada Mjesnom narodnom odboru Sesvete, također u sastavu Kotara Zagreb. Već potkraj 1947. područje MNO Zagrebačka Dubrava pripojeno je Gradu Zagrebu, a dvije godine kasnije dijelom Grada Zagreba postao je i dio područja MNO Granešina. Na tom, južnom dijelu područja Gornje Dubrave 1951. je oformljen XI. rajon Grada Zagreba. Nakon ukidanja rajona, 1952., na prostoru Gornje Dubrave egzistiraju dvije općine: Dubrava kao periferna općina u okviru Grada Zagreba i Granešina kao općina u Kotaru Zagreb. Općina Dubrava već u to vrijeme obuhvaća i cijelo područje današnje gradske četvrti Donja Dubrava. Područje Dupca tada je u sastavu Općine Sesvete i dalje u okviru Zagrebačkog kotara. Godine 1955. osnovana je Općina Zagrebačka Dubrava koja je obuhvaćala cijelu Gornju i Donju Dubravu, osim područja Dupca i naselje Resnik, sada u sastavu Gradske četvrti Peščenica – Žitnjak. Cijelo to područje 1962. postaje dijelom Općine Maksimir koja djeluje do spajanja svih dotadašnjih općina užega gradskog područja 1967. Područje Dupca, koje je i dalje u sastavu Općine Sesvete, jedini je dio prostora današnje Gornje Dubrave koji u razdoblju od 1967. do 1974. ostaje izvan granica Grada Zagreba kao jedinstvene općine. Od 1974. do 1990., odnosno do ukidanja općina u Gradu Zagrebu, postojala je Općina Dubrava koja se protezala na prostoru Općine Zagrebačka Dubrava iz 1955., ali bez područja naselja Resnik. Na početku osamdesetih godina sva su dotadašnja samostalna naselja na području Gornje Dubrave izgubila taj status i postala dijelovima grada Zagreba (kao naselja). Približno u isto vrijeme, Općina Sesvete priključuje se Gradskoj zajednici općina Zagreb pa se i područje Dupca vraća u upravno-teritorijalni okvir Grada Zagreba.

video Dubrava

Kalendar

Rujan 2014
N P U S Č P S
31 1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 1 2 3 4

Vlakovi - vozni red

Vicomat

Zašto nema seksa između državnih službenika?
- Sve je rodbina.